Mirisi se otvaraju pod mojim nogama,
a pogledi streme na usnama... kada bih barem mogla vikuti u daljinu... Trebam te... More je udaralo u naše obale, nosilo pijesak svemira, kada bih barem pustila oči da kaži... Trebam te... Bio je drvored rođen u snijegu, svjetla što pozivala su na ples, kada bih barem mogla zapjevati rukama... Trebam te... Ceste su krčile puteve ispred nas, i zatvarale vrata naših osmijeha, kada bih barem mogla suzama napisati... Trebam te... Trebam da vratiš sjećanja... |